Srpska pobuna u Hrvatskoj nikad nije prestala

Nakon 19 godina hrvatske države i 20 godina od početka oružane pobune Srba činjenica je da je srpska manjina  izgubila oružani sukob, ali isto tako je činjenica kako su bivši pobunjenici svojim djelovanjem u Saboru i u političkim vodama naše države  konstantno zamućena voda. Velike pobjede Hrvatske vojske i sve inventivne ideje naših pojedinaca u ratu kao da su zaustavljene srpskom pravnom laži koja nas sustavno tlači "nekakvom ugroženošću".

Naša vlada, naše institucije svojom nezainteresiranošću kroz sve ove godine iza Oluje prešutno daju podršku nekakvim revolucionarnim idejama srpskog pokreta koji kontinuirano i tendeciozno glumi žrtvu na političkom području.

Maltretiranje ćirilićnim pismom, srpskim sibolima, četničkim simbolima, grafitima koji pozivaju na daljnja klanja kao da nikog previše ne diraju pa je već logika davanje kruha onom koji te kamenom konstantno gađa došla i do faze idiotizma. Zadnji ispad nekog ljubitelja srpstva u Aljmašu govori kako takve iste simbole možemo naći svugdje po Slavoniji, kao da dosta naših građana tamo nije gubilo glave zbog iste te simbolike koja nam se i dalje progurava kao bitna i prisutna. I kao ono najvažnije, kao osnova za stvaranje srpske zajednice "opština" nastalih ne na povjesnoj činjenici nego na bežaniji krajišnika koji sad preko svojih saborskih pobunjenika i Veritasovih izmišljotina pokušavaju osnovu srpske logike - laž, pretvoriti u istinu.

Koliko je ta njihova politika i istina jaka govori i djelovanje tog istinskog pokreta Veritasa. Sjetimo se samo koliko je bilo skidanja hrvatskih zastava u Kninskoj krajini, srbovanje po Istri, provociranje u Slavoniji, pa bi svatko bitan i politički pismen trebao shvatiti jedinu Veritasovu činjenicu da oni nikad ali baš nikad neće odustati od svojih SAO Krajina. A isto tako niti ćemo mi imati svoj mir dok politički ne zaokružimo cijelu zemlju kao jednu cijelinu, kao "Hrvatsku regiju" a ne da se mi djelimo po regijama i odjeljujemo od državnosti.

Nezrelost naših političkih stvarnosti upravo ocrtava nezrelost prema tako krupnim problemima jer ovo je udar na našu državnost i on se adekvatno plasira prema našoj inferiornosti.

Kako je već tradicionalno Istarska županija pokretač regionalnog separatizma nastalog na jakoj i organiziranoj srpskoj manjini, tako i doseljeni stanovnici, pobunjenici u Slavoniji čine iste stvari sa zajednicom "opština" i namjerno u kontinuitetu pokušavaju regionalnim pristupom uništiti solidarnost svih slojeva društva. U tome im svjesno i nesvjesno pomaže nesposobnost Vlade i vlasti koja uopće ne mari za svoj narod i građane te su građani s najmanjm primanjima uvučeni u podmirivanje opljačkane države dok oni koji imaju najviše stiču još više. Tako smo i dovedeni u situaciju da osim Zagrebačke regije vrlo malo Zagoraca, Međimuraca, Podravaca, Slavonaca, Ličana, možemo vidjeti na našem Jadranu dok nam Srbi postaju sve značajniji gosti. Koliko je to apsurdno govori i činjenica da je to na našem Jadranu postalo normalno umjesto da se i tom segmentu pronađe točka solidarnosti, a ne podvojenosti regije.

Nastavimo li tempom žmirenja na problem srpskog maltretiranja i ponižavanja, nastavimo li dozvoljavati ponižavanje od Vlade , suzit ćemo još i teritorij i ideje naše stvarnosti i pomoći srpskoj pobuni koja nikad nije niti prestala.